DOB//Galeriji / Marko Marković,Saša Tkačenko i Ana Bogdanović /skulpture i instalacija/
Clepsichor (klepsidra+hor) je instalacija u kojoj se interakcija desava izmedju svetla, vode i zvuka. Prostor je ispunjen mrežom sijalica pretvorenih u vodene satove ( klepsidra / grčki: κλέπτειν kleptein, 'ukrasti'; ὕδωρhudor, 'voda')).
„...Miloš Đorđević, umetnik mlađe generacije, svoj likovni rukopis realizuje sigurno i autoritativno, prateći isključivo vlastiti impuls. Tako izgrađena poetika samim tim je autentična i kao takva zauzima određeno mesto na savremenoj srpskoj sceni. Prezentovani ciklus grafičkih listova „Kaskade" započet je prošle godine i u stilsko-tehničkom pogledu ostaje u prepoznatljivom domenu.
Najveći godišnji javni događaj u produkciji aktivističke platforme – LICEULICE, odbrojava poslednje dane pred svoje dešavanje. Datum je ostao isti – 21. i 22. septembar 2012. godine, ali je lokacija dešavanja promenjena. Glavni program festivala VREVA će se održati u Parku TERAZIJSKA TERASA, kod hotela Moskva.
Od 6. do 13. septembra 2012. u Saveznom centru za kulturno obrazovanje u Volfenbitelu (Bundesakademie für Kulturelle Bidlung Wölfenbüttel) okupiće se dvadeset i petoro mladih ljudi iz Istočne Evrope i iz Nemačke, na radionici pod nazivom "Kulturni inkubator: od pasivnog posmatrača do aktivnog učesnika i organizatora kulturnih događaja".
U Berlinu će od 5 do 8. septembra biti održan specijalni program pod nazivom "ICAS Suite", u okviru druge po redu Berlin Music Week konferencije koja okuplja stotine autora i profesionalaca iz domena muzičke industrije. Sa specijalnim showcase programom zajednički će se predstaviti beogradski Dis-patch kolektiv i klub 20/44
Međuprostor kao prostorna ili vremenska “praznina” u kojoj se susreću biće i vreme, događaji i mašta, oprez i greške, znanje i praznina. Šest slika (ulje na platnu) koje se nadovezuju, predstavljene su pod tim simboličnim nazivom Međuprostor kao rastojanje koje je potrebno da se predje određeni put, kao razmak između dve krajnosti - neba i zemlje - motiva uveliko poznatih, često korišćenih u umetnosti, sada iz jednog drugog ugla, koji nas izvlači, čupa iz uobičajene percepcije i stavlja u izmeštenu perspektivu.
Slike koje slikam, uspešno se ne uklapaju u naše svakodnevne uslove života. Nisu namenjene da budu sentimentalno znacajne za arhitekturni prostor stana. Svetski art-prostori su odavno prezasiceni prisustvom upravo slika, što me podseca na onu prezasicenost tela antibioticima koji više ne deluju lekovito.