Festival "Umetnost i ljudska prava" održaće se od 20. do 24. juna u Beogradu. Program je raznolik i može se ispratiti kroz pozorišne predstave, performanse, radionice, filmski program, vizuelne instalacije i mural na jednoj od lokacija u Beogradu, te kroz debatni program, tribine, razgovore i jedan koncert na samom kraju festivala, svestranog umetnika, aktiviste i borca za prava mladih, Marčela. Umetnici i aktivisti ove godine dolaze iz celog sveta pa ćemo biti u mogućnosti da vidimo šaroliki diverzitet različitih umetničkih poetika iz Argentine, Jermenije, Australije, Brazila, Danske, Nemačke, Holandije, Kosova, Norveške, Italije, Srbije i SAD. Povodom festivala i o svemu po malo, razgovaramo sa Ivanom Milošević Popović.


Otkud ideja za festival „Umetnost i ljudska prava“?

DAH Teatar, od samog osnivanja 1991. godine bavi se društveno angažovanim temama sa namerom da utiče na pozitivan razvoj društva.  Ovaj festival prositekao kao prirodni sled našeg rada sa idejom da kreiramo neku vrstu platforme koja, sada već treću godinu za redom, ima za cilj pokretanje i predstavljanje umetnika I umetničkih kolektiva sa domaće I međunarodne scene koji u prvi plan stavljaju i povezuju umetnost i ljudska prava. Ideja za festivalom je dugo postojala, ali smo je konkretizovali na jednom putovanju u Irsku 2018. godine. Povod je bio projekat koji se zvao “Umetnost za ljudska prava”, a koji je takođe rezultirao Festivalom pod istim nazivom naših saradnica i prijateljica is Smashing Times teatra iz Dablina. Sada imamo dva sestrinska festivala u Srbiji i Irskoj, što nam daje mogućnost šireg povezivanja i okupljanja umetnika u različitim zemljama sa istom misijom.  

Ovo je već treće izdanje festivala, šta nam možete reći o njegovoj temi i programu?

Ove godine smo bile inspirisane pesmom Martina Nimlera „Prvi su došli…“ sa ciljem da se građani podstaknu i osnaže da reaguju protiv nepravde nebitno da li se to njih direktno tiče ili ne, da preuzmu aktivnu ulogu u promenama u svojim zajednicama. Tema festivala “Zauzimanje za drugog je borba za nas same” poziva nas da unesemo više empatije i saosećanja u ovo vreme u kome svi živimo, postavljajući ljudskost ispred ličnih (sebičnih) potreba. Ideja je da pokušamo da podignemo svest da se ljudska prava više ne shvataju kao nešto što je nametnuto spolja, već da je odgovornost na svakom pojedincu da se angažuje.

Program je ove godine raznovrsan i bogat. Stižu nam gosti iz Argentine, Jermenije, Australije, Brazila, Danske, Nemačke, Holandije, Kosova, Norveške, Italije. Naravno sa nama su i naši domaći umetnici.  Oni će kroz različite umetničke forme: od koncerta, predstava, performansa, vizuelnih radova tj oslikavanja murala sa zajednicom, izložbe, razgovora, filmova i specijalnih programa, predstaviti svoje radove u kojima govore o solidarnosti, ljubavi između dva muškarca, kolonijalizaciji ženskog tela, nestalim bebama u Srbiji, empatiji, o moći umetnosti u radu sa zajednicom. Biće prikazani i primeri feminističke prakse povezivanja, mirnog rešavanja konflikta i saradnje onih koji po zvaničnom narativu pripadaju suprostavljenim grupama. Predstavićemo i radove koji se bave ekološkkim temama kao što je „brze mode“ i zagađenja okeana, važnosti drveća za čovečanstvo kao i pitanjima rodne ravnopravnosti i seksizma u svakodnevnom životu i medijima i odrastanju žena u Srbiji.

Fokus je svakako na solidarnosti, razumevanju i prihvatanju drugog i drugačijeg, posebno danas kada društvo lako zaboravlja ili čak aktivno tlači svoje najslabije članove.

Prvo izdanje se desilo u nezavidno vreme pandemije, kakva je bila organizacija i poseta i koliko/kako su se lokalni i svetski umetnici uključili u (krizni) festivalski model?

To je bila ozbiljna prepreka koju smo uspeli da prevaziđemo sa punom svešću i odgovornošću uz  pridržavanje zdravstevenih mera koje su u tom trenutku važile. Kada smo realizovali festival okupljanja su bila dozvoljena, nakon izolacije i dotadašnjih mera. Poseta je bila više od očekivane baš iz razloga što je ljudima bila potrebna živa reč i uživo izvođenje. Ta razmena koju pozorište omogućava je neprocenjiva i u tom trenutku je bila više nego neophodna. To se najviše videlo po broju publike koja je dolazila svakog dana sve više i više. Domaći umetnici su bili prisutni, večina stranih umetnka je gostovala onlajn, sa izuzetkom umetnika iz Brazila koju bili u Srbiji. Uspeh je bio izvan naših očekivnja I dalo nam motivaciju da nastavimo dalje.

Dah teatar već dugi niz godina ima vrlo jasan kulturni obrazac kroz angažovane predstave koje opažaju tekuća pitanja i probleme, ipak često se vraćate i u istorijska dešavanja, pa možete li nam nešto više reći o konceptu samog pozorišta?

DAH Teatar je osnovan iz potrebe za eksperimentalnim, istraživačkim pozorišnim radom. Međutim, te iste godine počeo je rat u Jugoslaviji, DAH Teatar se suočio sa suštinskim pitanjima: Kakva je odgovornost i dužnost umetnika u mračnim vremenima u vreme nasilja i ljudske patnje?  Predstava “Ova vavilonska pometnja” bazirana na pesmama Bertolta Brehta, bila je prva izvedena predstava DAH Teatra. Antiratna predstava koju je DAH Teatar izvodio na otvorenom prostoru u centru Beograda, u vreme kada nije bilo dozvoljeno da se rat pominje.
Prva predstava je sigurno odredila sudbinu DAH Teatra, oblikujući glavne postulate njegovog delovanja. Teme kroz koje DAH Teatar iskazuje svoju poetiku ostaju povezane sa odnosom pojedinca i društva i ulogom umetnika u “mračnim vremenima”.

Od tada pa sve do danas umetnici DAH Teatra uvek reaguju na trenutak u kome se nalazimo, povezujući prošlost sa sadašnjošću. Kroz svoje predstave, projekte i sve ostale aktivnosti stalno je u potrazi za otkrivanjem mehanizama koji su doveli do sadašnjeg stanja u društvu lokalno i globalno, inspirišući publiku na promišljanje i kritičko mišljenje.

Proslava 20 godina Dah teatra bila je vrlo intenzivna i prikazana nam je čitava retrospektiva vašeg plodnosnog stvaralaštva, koliko se unutrašnja struktura promenila od tada i zašto ste 30 godina proslavljali „Spajajući vekove“?

Biti nezavisni, profesionalni pozorišni kolektiv koji je osnovan u prošlom veku, a aktivan i danas predstavlja svojevrsni fenomen u našem društvu i ogroman izazov, to je moralo biti proslavljeno baš pod tim na nazivom „Spajajući vekove“.  

Bez kontinuirane podrške, bez svog prostora za izvođenje a opet delovanje na domaćoj i svetskoj sceni sa internacionalnom reputacijom već 32 godine, za nas predstavlja ogroman uspeh, pogotovo u našem društvu koje vrlo problematično na mnogim nivoima. Ono što je nas održalo jeste naša vizija u koju svi članovi i članice duboko veruju, ali i fleksiblinost u odnosu na različite društvene promene kroz koje smo prošli i još uvek prolazimo. Ta stalna neizvesnost nam ne dozvoljava opuštanje, a sa druge strane etika i disciplina koju svi posedujemo je nešto što nas sve drži na okupu, i podseća na smisao i neophodnost umetnosti i pozorišta kao načina otpora besmislu i destrukciji.

Nešto o vašem programu koji se bavi pedagoškim aspektima rada i edukacijom mladih.

DAH Teatar poklanja veliku pažnju pedagoškom aspektu rada u nastojanju da pruži mladima polaznu tačku za njihov razvoj u savremenom teatru i upoznaje ih sa ostalim granama umetnosti. Do sada smo imali veliki broj projekata koji uključuju decu i mlade, sa posebnim fokusom na decu i mlade iz marginalizovanih grupa u saradnji sa domaćim i međunarodnim organizacijama i pozorištima. Ovaj segment rada je jako važan jer želimo da razvijamo kod dece i mladih ideju zajedništva, tolerancije, razumevanja i kreativnog razmišljanja. Posebno bih izdvojila EU projekat u saradnji sa evropskim partnerima Prava za decu (Rights4Kids) čiji je cilj bio da se podigne svest o pravima deteta/mladih. U okviru ovog projekta Dah Teatar kreirao predstavu za mlade i odrasle pod nazivom  ”Za tvoje dobro” koja se igra i danas.

DAH Teatar je godinama realizovao svoju Internacionalnu školu za glumce i reditelje, koja je na žalost prekinuta zbog kovida, ali je u planu za sledeću godinu. Od 2001. godine škola se organizovala svake godine u trajanju od dve nedelje intenzivnog rada. U školi učesnici iz celog sveta istražuju principe režije i glumačkog prisustva, prevođenje različitih umetničkih formi u scensku formu kao i kako lične priče i biografije mogu da posluže kao baza za rad na predstavi.

Naš cilj je takođe da stvorimo mesto koje će biti snažna podrška našim učesnicama, učesnicima, publici, a posebno mladima u suočavanju sa problemima društva koje je u tranziciji.

Mislite li da je festival do sada već uticao na publiku i ima li nade da se ljudi u njihovim lokalnim zajednicama, više povežu u odbrani svojih prava?

Apsolutno! Ono što nama daje nadu jeste što nakon svake predstave u Srbiji, regionu ili šire vidimo promenu. Čak iako je ta promena vidljiva kod samog jednog čoveka to je za nas veliki uspeh. Pre svega umetnost je nas iz DAH Teatra promenila da budemo bolji i u profesionalnom smislu i lično, tako da nema sumnje da ono što radimo ima pozitivan uticaj na podizanje svesti o određenim temama, i taj komentar dobijamo svakodnevno. To je ono što nas ohrabruje i osnažuje da nastavimo uprkos svim preprekama i izazovima.

 

Izvor: Izlazak
 

 

<<  April 2024  >>
 po  ut  sr  če  pe  su  ne 
     

Putopisi, Intervjui..