
O saradnji na ovom filmu Boris Kovač kaze:
„Sve je počelo saradnjom na predstavi „Nahod Simeon“ u produkciji Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada u režiji Tomi Janezica, gde sam na tekstove Milene Marković napisao songove koje pevaju glumci uz pratnju osmomočlanog orkestra.
Oleg je želeo da u filmskom mediju napravimo nešto slično i ponovo sam pisao songove na Milenine tekstove. Ti songovi, u izvođenju niza sjajnih glumaca koji igraju u ovom filmu, otkrivaju unutrašnji reljef nesrećnih likova ove tragične priče koja se odvija u devastiranom i beznadežnom ambijentu propalog socijalizma - gradu Boru. Njima sam želeo da proniknem u poetsku dimenziju tih likova čiji su realni životi lišeni bilo kakve poetike. Ti likovi nemaju šta da izgube i u tome je njihova snaga i zavodljivost koju sam muzićki doživeo kao neku vrstu tanga, sporog, melanholičnog, tragičnog... u nerazlučivom spoju erosa i smrti.“
Kriticari koji su ovaj film gledali na svetskim festivalima (svudge je nagradjivan) muziku Borisa Kovača opisali rečima: "balkanska opera", "balkanski tango", "balkanski bluz" "balkanski Kurt Weill".