Dom omladine Beograda pokrenuo je Festival subverzivnog filma "PLAN B", koji će svoje prvo izdanje imati od 27. do 30. maja, a posvećen je gorućim, globalnim političkim i društvenim temama, obrađenim kroz filmski i tribinski program. Film koji će otvoriti festival, u petak 27. maja od 20č, je "Ovo je državni udar" u režiji Teopi Skarlatos. Pre projekcije, od 18č u Holu ispred Velike sale DOB-a, ova rediteljka i aktivistkinja Sirize, učestvovaće u tribini "DA LI REGIONU TREBA NOVA SIRIZA?", zajedno sa Nikom Kovač, Inicijativa za demokratski socijalizam, Slovenija i Matijom Medenicom, Marks21, Srbija. Teopi Skarlatos je filmska rediteljka, dokumentarista i reporterka. Snimala je za BBC, Channel 4 i mnoge druge nezavisne produkcijske kuće pre nego što je osnovala sopstvenu produkciju Kallithea Films. Režirala je dokumentarne filmove o ekonomskoj krizi u Grčkoj, političkoj krizi na Kipri, kao i brojne TV dokumentarce iz Ruande, iračkog Kuridstana i Jamajke. Film "Ovo je državni udar" (This is a Coup, Grčka, 2015) je insajderska priča o prvih 100 dana vlade Sirize, o političkim intrigama koje su Grčku dovele skoro do izbacivanja iz EU. Rediteljka je imala ekskluzivni pristup svim dešavanjima iza scene i svim bitnim akterima, poput Ciprasa i Varufakisa.


 

Kako ste počeli da snimate prvih sto dana grčke vlade sa Sirizom na čelu?

Teopi Skarlatos: Prvo sam počela da snimam kratki film koji je nosio naziv Kraj štednje? sa u fokusom na rizik radikalne levičarske partije Siriza, koja je obećala da će iskoreniti dugovanje i ukinuti dogovor o finansijskom spasavanju. Prethodnih godina izgledalo je kao da su Grci odustali, ne samo od politike, već i od činjenice da imaju moć da promene situaciju. Siriza je to menjala. Kao da je iznenada ponovo postojala nada. Ali, kad je Siriza pobedila na izborima bilo je nemoguće spustiti kamere. Znali smo da će se nešto veliko dogoditi ali nismo znali šta. U svakom slučaju bilo je važno zabeležiti šta su osećali prosečni stanovnici Grčke ali i odluke koje su političari u tom trenutku donosili.

Zanimala vas je pre svega analiza odnosa EU institucija i velikih korporacija i banaka. Šta ste otkrili?

Teopi Skarlatos: Veliki deo vremena proveli smo prateći predsednicu paramenta Zoe Konstantopulu, koja je formirala Komitet za istinu o dugu, kako bi proverili upravo to - šta su prednosti i mane dogovora o finansijskom spašavanju. Ko je time profitirao, šta je bilo legalno a šta ilegalno, itd. Komitet je sakupio dokaze od nekadašnjeg predstavnika MMF i savetnika EU koji je tvrdio da je dogovor napravljen samo da bi se spasile banke; da je neodrživost dugovanja bila poznata grčkim kreditorima od početka, ali da su ipak nastavili dalje kako bi zaštitili finansijske institucije. Došli su do zaključka da je to kršenje ljudskih prava i da je samo 10 odsto novca namenjenog za spasavanje Grčke potrošeno na građane.

Kakve su bile reakcije na film u Grčkoj i zemljama u kojima je prikazan?

Teopi Skarlatos: Kad se film pojavio, Siriza je već odstupila od mnogih obećanja. Mnogi ljudi koji su glasali protiv trenutnog dogovora, osećali su se iznevereno kad se Cipras vratio iz Brisela potpisavši treći memorandum. Tako da je film bio gorko-sladak za mnoge. Uživali su gledajući na period kad su se osećali jakim, moćnim i punim nade... Kad su mislili da imaju šansu da učine nešto važno. Film je prizvao tu emociju. Ali sada, sa trećim paketom pomoći, najblaže je reći da su Grci jako razočarani. Naš film je postavio pitanje šta je krenulo po zlu. Hajde da se vratimo i pogledamo. Mnogi mediji su izdvojili određene stvari koje su političari govorili u pojedinim trenucima. Kao na primer - da li je vlada znala koliko će situacija biti kritična i da će banke morati da budu zatvorene? Da li su imali rezervni plan ako sve ode po zlu? I najvažnije da li je Siriza nastavila sa referendumom znajući da neće ništa promeniti? I znajući da će potpisati šta god da je stavljeno ispred njih? To su pitanja koja ljudi i dalje postavljaju.

Kako danas gledate na Aleksisa Ciprasa i odnos Grčke prema EU?

Teopi Skarlatos: Kad je vreme isteklo, Grci su morali da donesu jako tešku odluku. Kao da su u bici u kojoj su u prvoj fazi poraženi i svako je morao da odluči sam kako će reagovati. Da li će se povući? Otići odatle i za sobom povući crvenu liniju i reći: „Ne više. Mi se za to ne zalažemo“. Ili će ipak ostati u bici do kraja? Pristajući da dobijaju batine, ali odlučujući da ostanu u ratu, nadajući se da će ponekad ipak dobiti male bitke. Postojao je i treći narativ - da grčka levica zapravo uopšte nije ni bila levica zato što su potpisali treći paket pomoći i da je istina otkrivena o grčkim zvaničnicima željnim vlasti. Nije na meni kao na filmskom autoru da kažem šta je zapravo odgovor. To će istorija odlučiti u naše ime. Mislim da će, ako Grčka uspe da dobije olakšice za dugovanje, na neki način to biti napredak po pitanju Ciprasovog odnosa sa Evropom.

Kada je Siriza pobedila činilo se da je revolucija danas ipak moguća. Da li je zaista tako?

Teopi Skarlatos: Zavisi od toga šta smatrate revolucijom. Ako mislite na vidljive promene u Grčkoj, onda možda. Ali ne na duže vreme. Ako mislite na uznemiravanje neoliberalne ravnoteže, Grčka je to definitivno uradila i podstakla je ceo svet da razmišlja o grčkoj situaciji. Ako mislite na mogućnost da implementirate levičarsku politiku a da istovremeno ostanete deo Evropske unije, to se pokazalo jako teškim i sa mnogo prepreka. Ali vreme će pokazati.

Šta ljudi mogu da učine osim da samo glasaju i čekaju na promenu?

Teopi Skarlatos: Da izađu na ulice da bi se njihov glas čuo bez obzira na to da li je na vlasti Siriza ili ne. Bolje je da izgovore sami ono što žele nego da zavise od drugih ljudi. Stvari su se ponovo smirile u Grčkoj sa samo nekoliko anarhista koji tu i tamo predvode poneku pobunu. Ali Grci takođe zavise i od toga da li će se globalna zajednica udružiti u borbi. Zamislite kako je živeti u državi šest godina sa prosečnom platom od 600 evra, sa 50 odsto nezaposlenosti među mladima i bez vidljivog rešenja za bolju budućnost. U nekom trenutku osećate da treba da odustanete. Tada zavisite od podrške međunarodnih organizacija i grupa.

Da li mislite da filmovi mogu da budu subverzivni? Mogu li da promene društvo ili način na koji ljudi misle?

Teopi Skarlatos: Nadam se da je moj film povećao svest o Grčkoj, kroz šta su Grci prošli i kako ih je Evropa izneverila. Nadam se da je ohrabrio ljude da vide Grke izvan predrasuda. Hoće li političari poslušati? Ne, ne verujem. Ali to je barem dokument o jako važnom periodu u istoriji koji će biti tu za dalje generacije u Grčkoj.

<<  April 2024  >>
 po  ut  sr  če  pe  su  ne 
     

Putopisi, Intervjui..