
Knjiga Tihomira Brajovića donosi oglede o subverzivnoj imaginaciji Ive Andrića i o političkoj dimenziji njegove književnosti. Utoliko je ova knjiga jedno novo tumačenje književnosti Ive Andrića.
Pet odlično napisanih ogleda u knjizi Fikcija i moć pokazuju kako je Andrić u istorijskim romanima i hronikalnim pričama ostao i svedok vremena u kome je napisao dela za koja je dobio Nobelovu nagradu za književnost.
Brajović na upečatljiv način pokazuje kako se u Andrićevim knjigama, pogotovu u romanima Prokleta avlija i Omerpaša Latas ili u jednoj od najboljih piščevih proza Priča o vezirovom slonu, uspostavlja uzbudljiv odnos priče i moći.
Polazeći od istorije, Andrić i te kako govori o svojoj savremenosti, pokazujući kako je moć vrlo često fiktivna, a subjekt moći ispražnjen.
Knjiga Fikcija i moć predstavlja subverzivnog Andrića kao liberalnog ironičara u senci etabliranog pisca. Ali ova knjiga otvara i sasvim provokativna pitanja moderne političke istorije: Da li se u Omerpaši Latasu može prepoznati Tito? Da li se u Prokletoj avliji može prepoznati Goli otok?