Izložba povodom 60 godina Muzeja savremene umetnosti u Beogradu
Godine 1970. mladi Dejvid Hokni održao je samostalnu izložbu u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, što je bio rani pokazatelj njegovog globalnog dometa i trenutak trajne važnosti u istoriji Muzeja. Danas, više od pet decenija kasnije, Hokni se vraća – ovoga puta kroz snažno nasleđe svog umetničkog rada i radikalnu evoluciju vizuelnog jezika.
DAH Teatar i ove godine otvara prostor za umetničku slobodu i društvenu angažovanost na svom međunarodnom festivalu „Umetnost i ljudska prava", u svom četvrtom izdanju tema je Misliti mir.
Ovaj jedinstveni festival u regionu obuhvata 23 aktivnosti, na 6 lokacija u Beogradu, 43 učesnika iz 16 zemalja sveta i to: Crne Gore, Francuske, Grčke, Hrvatske, Holandije, Italije, Palestine/Češke Republike, Izraela, BiH, Severne Makedonije, Rusije, SAD-a, Sirije, Ukrajine, Nigerije i Srbije.
Gostujući umetnici i aktivisti kroz pozorišne predstave, radionice, instalacije, performanse, koncerte, razgovore i filmove prikazaće kako umetnost može doprineti izgradnji mira i harmoničnog društva. Kroz različite umetničke forme, festival postavlja pitanja: Kako misliti mir u svetu punom sukoba? Kako umetnost može doprineti izgradnji pravednijeg društva? Kako se sećamo, suočavamo i zaceljujemo kroz umetnički izraz?
Balzam je za Kadirić metafora večno cirkulišućeg i pulsirajućeg života u prirodi. To je drevna tečnost, alhemijski neuhvatljiva, koja menja boje, gustinu i količinu. Nekad se ukazuje kao crvena lokva krvi, bara crna kao katran, nekad je vrtložna reka ili plitki potok iz koga piju srne. Ciklus Balzam obiluje crnom materijom, gustim fluidom koji nas povezuje sa prošlošću i budućnošću, nekim tuđim istorijama iz kojih smo i mi nastali. Iz te materije se rađaju i crna bića koja, kako kaže umetnica, ne žele da prime druge boje u sebe. Taj crni ugljenisani i vlažni crni oblak je uporno donosio svoje mitove. Kroz tajanstvena bića sačinjena od pramaterije, umetnica želi da slavi ovo malo vremena na zemlji, kratak udah i izdah, život sam. (Senka Latinović)
KOLO je kultni epicentar ritma, jedinstva i transcendencije. Inspirisana tradicionalnim srpskim plesom – Kolom, ova scena spaja duboko ukorenjeni folklor sa modernom muzikom i vizuelnim iskustvima.
Dizajn scene, prožet motivima iz slovenske mitologije i svete geometrije, pojačan je najsavremenijim osvetljenjem i vizuelnim projekcijama, stvarajući mističnu atmosferu koja uzdiže duh svakog igrača. Kolektivna energija na KOLO-u je gotovo opipljiva, jer se ljudi iz celog sveta okupljaju da proslave život, slobodu i kreativnost. Ovde se stvaraju trajne veze i stvaraju uspomene, pod zvezdanim nebom planine Rtanj.
Prvo izdanje Balkanskog festivala filmske režije (BFFR) biće održano od 10. do 14. juna u MTS Dvorani, Domu omladine Beograda i Bioskopu Zvezda. Festival će 10. juna, u Velikoj sali MTS Dvorane u 19.30, otvoriti srpska premijera novog filma slavnog rumunskog reditelja Radu Žudea – Kontinental ’25, nagrađenog na ovogodišnjem Berlinskom filmskom festivalu za najbolji scenario. Uz film otvaranja, na BFFR-u će premijerno u Srbiji biti prikazano još 18 ostvarenja.
Svaka od tri festivalske selekcije – Buđenje Balkana, Misterije filma i Povratak žanru – predstaviće pažljivo odabranu takmičarsku selekciju od po 8 filmova. U konkurenciji se nalaze ostvarenja reditelja različitih generacija – od debitantskih radova novih talenata, do filmova iskusnih autora koji nastavljaju da istražuju granice filmske forme, jezika i izraza. Osnivači festivala su Darko Bajić, koji je i umetnički direktor manifestacije, Uroš Tomić (programski direktor festivala) i Darja Bajić (direktorka festivala).
Prvi broj kultnog časopisa Računari je izašao 1984. godine, a poslednji u februaru 1999. godine, mesec dana pre izlaska prvog Matriksa, kao i bombardovanja Srbije od strane NATO-a. Tokom svojih 15 godina ovaj časopis je izlazio mesečno u kontinuitetu, tokom rata i nakon raspada SFRJ, tokom sankcija i inflacije, oblikujući čitave generacije programera/ki i kompjuterskih etuzijasta/kinja.
Novinarka Jelena Rupnik je već u trećem broju časopisa napisala članak “Računar je muškog roda”, koji kroz prizmu ironije propituje ulazak personalnog kompjutera početkom osamdesetih u domaćinstva i uticaj na međuljudske odnose i povezane rodne uloge. Zamislite da upravo sada, u 2025. godini, nakon 26 godina od poslednjeg, izlazi novi broj ovog časopisa, a vi ste pozvani da budete na njegovoj naslovnoj strani. Oko vas na zidovima se nalazi hronološka arhiva odabranih naslovnica, od one čuvene sa broja 11, na kojoj su prvi put bile prikazane ženske noge, pa do eksplicitnijih scena naslovnih strana iz sredine ’90-ih. Šta bi broj 144, koji izlazi u maju/junu 2025. godine, rekao o nekadašnjem, a šta o današnjem zagrljaju sa tehnologijom? Da li biste novo izdanje stavili u bilo kakvu relaciju sa prethodnim brojevima, i ako da, šta bi ona bila? Koju perspektivu može da donese pozicija modela kao autora-ke? Na koji način su se promenile digitalne politike oko nas?
Na tekućem, 18. Beldocs festivalu, ljubitelje muzike, gramofonskih ploča, a posebno kolekcionare, obradovaće film mladog hrvatskog autora, Franka Dujmića, pod nazivom „Funk Yu“. Franko nas uvodi u svet vinila prožet zvukovima jugoslovenskog fanka!
U filmu, reditelj, Franko, koji je inače kolekcionar ploča, odlazi na putovanje kroz bivšu Jugoslaviju, kako bi pronašao jedini vinilni zapis koji mu nedostaje – singl “Ulica Jorgovana / Zlatokosa” Darka Domjana, koji je jedan od najboljih primera jugoslovenskog fanka. Na putu susreće raznolike likove koje intervjuiše kako bi dobio uvid u maniju pretraživanja kutija s vinilima.
Izložba Sonje Lundin pod nazivom „The Tesla Cybertruck Is an All-Electric Battery-Powered Light-Duty Truck Unveiled by Tesla, Inc." u Galeriji Doma omladine Beograda traje u formi „žive izložbe" od 20. maja do 1. juna, dok će svoju rekonstrukciju imati 30. maja sa početkom u 19.00 sati.
Umetnica Sonja Lundin u središte stavlja posvećenost prisustvu, a ne sažetku. Izložba počinje 20. maja kao jedinstveni gest – jedno umetničko delo u prostoru galerije – i svakog dana novi rad zamenjuje prethodni. Ova tiha promena poziva publiku da se vraća, iz dana u dan, prateći ritam smene, odsustva i obnove. Izložba je oblikovana kroz transformaciju, prolaznost i pažnju usmerenu na sadašnji trenutak. Ona odoleva očekivanju potpunosti i umesto toga poziva na kontinuitet.